Vratio sam se nazad blogu nakon duge pauze. Jednostavno je svaki put kada sam pomislio na novi post bila misao "ma budem sutra". To "budem sutra" se pretvorilo u visemjesecnu stanku, nazalost. U medjuvremenu se dosta toga dogodilo, dosta promjena, dosta novih stvari i zavrsetak jednog perioda mog zivota. Nadalje, mislio sam poraditi i na konceptu svojeg bloga, jer je on isprva zamisljen kao svojevrsni podsjetnik mojem zivotu u Engleskoj. Ali i preinake tog koncepta ce morati pricekati neka nova vremena, mozda udju u novogodisnju odluku...

Ovim postom zelim zapravo podsjetiti da sam tu, i na neki nacin obecati da ce vece objasnjenje sto se dogodilo sa mnom uslijediti ipak kasnije. Tako da redovni posjetitelji (ako takvih uopce i ima) moraju jos malo pricekati. Ovo me podsjeca na trenutak kada uzmete staru, skoro zaboravljenu knjigu i puhnete kako biste se rijesili prasine sa njenih korica.

Tako sam na neki nacin i ja otpuhno prasinu sa ovog bloga. I to je trajalo nekih dva sata. Zaboravio sam lozinku, te sam ju trazio na svojim razno-raznim email accountovima. Na svu srecu je nadjoh.

Uskoro!